cijeli jedan zivot i jedna sudbina plete se izmedju grana ovog drveca.
covjek koji ostavlja tragove iza sebe - beskonacno traje, nikad se ne zavrsava.
hvala za ovu pricu.
Posted by liliana on Sat Dec 19 11:19:43 2009
" Magla, magla svuda oko nas, iz daljine jedva čujno dopire tvoj glas..."
Da, zamagljen i nejasan pogled uvek prati hladnoća.
Možda je to samo takav osećaj?
Posted by Otilija on Fri Oct 23 12:24:55 2009
Mlaznjak je nadleteo ali vam nije povredio oblake, oblaci su ostali samo vasi ;)
Posted by Otilija on Tue Sep 29 20:38:57 2009
Sinoć, na ovom mestu, na bini pod reflektorima, održana je pozoršna predstava.Ono što je dojmilo, gužva, svetla grada, zvuci, vreva, miris nečeg davno doživljenog, miris noći izmešan sa mirisom sete, a sve na jednom mestu. Baš ovde.
Posted by Otilija on Tue Sep 29 20:32:38 2009
Još uvek je ovako lepo, ali lepše je noću pod svetlima grada kada se rasipiaju iskrice svetlosti po tamnoj noći....
Posted by Otilija on Tue Sep 8 23:10:19 2009
Fotografija je prelepa, komentar je suvišan.
Hvala ti za predivne fotografije i prateće tekstove.
Posted by Otilija on Fri Aug 28 15:16:48 2009
Spoj nebeskog plavetnila,nemira,zalaska sunca i bezazlenosti duše..
Spoj jutra i večeri
Posted by Otilija on Fri Aug 28 13:13:19 2009
Svaka običnost je mnogima neobična..
Posted by Otilija on Fri Aug 28 13:08:55 2009
Svako ima svoj oblačak na nebeskom prostranstvu, trudi se da ga dohvati, i uspeva. Kada ga samo dotakne, belina oblačka se stapa sa plavetnilom neba, duše im se spajaju i plove zajedno i zauvek..
Nebesko prostransvo, kao širina duše, ima mesta za sve dobre ljude.
i, ništa nije sporedno, sve male nebitne stvari u jednom trenutku postaju jako bitne, a pojma nemaš o tome.