Jablanicko jezero je vjestacko akumulaciono jezero nastalo 1953.godine izgradnjom brane na rijeci Neretvi. Brana je od Jablanice udaljena 5 km uzvodno, visoka je 80 m; jezero se proteze sve do juznog ulaza u grad Konjic. Povrsina jezera iznosi 13 km2, s najvecom dubinom 70m. Jezero je smjesteno malo ispod onoga sto u geografskim kartama stoji ucrtano kao "i", nevidljivi pojas izmedju Bosne "i" Hercegovine.
Izgradnja brane 1953.godine zahtijevala je potop nekoliko vrlo vaznih trgovinskih mjesta u to vrijeme, izmedju ostalog i naselja Ostrozac i Lisicici. Zbog svog jako povoljnog geografskog polozaja kroz ova su mjesta prolazili vozovi, i tu su bile smjestene i otkupne stanice, odnosno ono sto se tada zvalo “poljoprivredne zadruge”. Stanovnistvo je dobrim dijelom zivjelo obradjujuci svoju zemlju. Gradnjom brane - ostali su bez svoje veoma plodne zemlje. Brojne su porodice raseljene, neke su uspjele zadrzati nesto zemlje uz sadasnju obalu jezera. Ali, bila je to vrlo bolna epizoda u zivotima tamosnjeg stanovnistva.
Danas se Jablanicko jezero prostire neposredno uz magistralni put M-17, atraktivno je kupaliste, vrlo primamljivo za vikend turiste, ribolovce i sve one koji vole uzivati u vodenim sportovima. Za ribolovce je posebno znacajno zbog bogatstva ribe koja je svoje staniste nasla tu. Pa se tako mogu naci: pastrmka, saran, glavatica, strugac, bijeli klijen, pijurica, babuska.
Nakon sto su godine minule, ljudi su se navikli i na jezero. Ogledajuci se u zalazecem suncu jezero je „kupovalo“ iz dana u dan kako svoje domacine tako i brojne turiste. I eto, zivot ide dalje, Neretva tece kako tece, jezero je lijepo kako je uvijek i bilo.