Jedan pogled na dan koji odlazi, na grad koji u oko ne moze da stane, na stidljive sjene koje sunce za sobom ostavlja... Na dlanu kao da stoje ljudske sudbine, skrivene iza zastora...
Pogled ka vani i gledanje unutra polako razlazu stvarnost od snova. Noc svoje klupko namotava... U stisnutom dlanu zrno usuda docekace novi dan... i stopiti se ponovo sa suncevim sjenama.